Grad našeg vremena ne može se zamisliti bez vodovoda. Pored toga što je potrebna domaćinstvima, voda je nužna i za pranje ulica, zalivanje parkova i travnjaka, za vodoskoke i gašenje požara, itd. Velike količine vode troše i razne ustanove (bolnice, perionice, hoteli, restorani, škole), a naročto industrija (npr. za proizvodnju jedne tone vještackog kaučuka potrebno je 4700 t vode).
Računa se da je jednoj osobi potrebno oko 200 l vode na dan (za piće, kuvanje, uivanje, ranje rublja, ispiranje klozeta, itd.). Za kupanje u kadi treba i do 350 l. Vatrogasni šmrk izbaci više od 2000 l na minut. Zbog svega toga veliki gradovi troše svakog dana na stotine miliona litara vode.
Još su stari Rimljani podizali vodovode - tzv. akvadukte, nadzemne kanale od kamena, cigle i glinenih cijevi, ugradene u niz lukova, nalik na most. Neki akvadukti se i danas nalaze u upotrebi, baš u samom Rimu. Nedaleko od Skoplja mogu se vidjeti ostaci velikog rimskog akvadukta. Naročiti uredaj za vodovod imala je Dioklecijanova palata u Splitu, podignuta u III vijeku, zatim Akvadukt u Zadru, izgraden za vrijeme rimskog cara Trajana (II vijeku) bio je dugačak 40 km.
Kad se gradski vodovod, najprije se traži dovoljna količina izvorske, riječne ili jezerske vode. Podzemna voda se crpi, ili izlazi sama iz dubokih arterskih bunara. Voda se do velikih rezervoara dovodi običnim tokom, ali češće pumpama na električni ili motorni pogon. Rezervoari mogu da prime hiljade kubnih metara vode, a imaju razne uređaje koji obezbjeđuju doticanje i oticanje suvišne vode, kao i uređaje za zatvaranje i puštanje vode u vodovodnu mrežu. Tu su i uređaji za mehaničko i hemijsko prečišćavanje vode. Za mehaničko prečišćavanje (filtriranje) upotrebljava se pijesak, drveni i životinjski ugalj, piljevina od gvožđa, celuloza i dr. Voda prolazi kroz takve filtre, čiji sastav ima dejstvo da zadržava svu nečistoću. Hemijsko prečišćavanje vode vrši se hlornim krečom, kalcijom, sulfatima i drugim sredstvima koja uništavaju klice zaraznih bolesti u vodi tako stanovništvu obezbjeđuju zdravu i čistu vodu. Kad je potrebno, vodi se dodaju i neki sastojci (npr. jod, jer oni koji piju vodu bez joda obole od gušavosti, zatim fluor, za zaštitu od zuba od krvarenja i dr.)
Vodovodi i rezervoari obično se podižu na uzvišicama, kako bi se odatle voda razvodnila po naselju. Veliki gradovi imaju više rezervoara i vodovodnu mrežu. Ako je rezervoar na nekom nižem mjestu, onda se voda pomoću crpki, pod pritiskom, razvodi na potrebnu udaljenost i visinu. Savremeni vodovodni uređaji osposobljeni su da snabdjevaju vodom i najviše spratove oblakodera.
Iz rezervoara voda se razvodi cijevima, koje su vrlo otporne, da bi mogle podnijeti potreban pritisak vode. Cijevi se polažu u kanale duboke oko 1 m, kako na njih i na vodu ne bi djelovala spoljna temperatura vazduha. Zato voda ljeti nije topla, a zimi se ne smrzava, nego uvijek ima prosječnu temperaturu od 9 do 10 stepeni. Voda takve temperature najbolja je za piće. I razvodna vodovodna mreža ima, pored cijevi naročite uviđaje. Pod gvozdenim poklopcima na ulici nalaze se razvodni vodovodni uređaji (hidranti za polivanje ulica ili za potrebe vatrogasaca). Sporedni ogranci vodovodnih cijevi granaju se na sve strane, tako da prolaze ispod svake ulice. Na svakom mjestu gdje se cijevi odvajaju montirani su naročiti zatvarači, pa se u slučaju potrebe može isključiti dovod vode u pojedinu kuću, ulicu ili čitav kraj.
Iz glavne vodovodne linije odvajaju se kućni vodovodi. Osnovna cijev za svaku kuću dovodi se u podrum, gdje se nalaze uređaji za zatvaranje vode i mjerači (satovi) koji pokazuju koliko se vode troši. Odatle se pocinkovane cijevi granaju kroz zidove po stanovima u kuhinje, kupatila, klozete. Na željenom mjestu cijev se izvuče iz zida i na nju se prišrafi slavina. Kraj slavine montira se i zatvarač, tako da se može zatvoriti dovod vode do slavine. U klozetu se nalazi uređaj za ispiranje WC šolje. U kupatilima i kuhinjama savremenih stanova postavlja se na dovodnu cijev i gasni ili električni bojler (grijač), tako da iz slavine može da teče i topla voda.
Nije dovoljno samo dovesti vodu u kuću nego je treba i odvesti, kad se iskoristi. Za tu svrhu postoje i kanalizacioni uređaji, kroz koje voda otiče u odvodnu cijev, a sve odvodne cijevi iz stanova sasataju se u glavnoj odvodnoj cijevi cijele zgrade. Te cijevi su od gvožđa, cementa ili pečene gline, a napravljene su tako da se mogu spajati: ulaze jedna u drugu, a spojevi se zaliju bitumenom. Kroz te cijevi voda ne teče pod pritiskom, pa ne moraju biti naročito otporne. Sva iskorišćena i zagađena voda otiče kroz glavnu kućnu odvodnu cijev u gradsku kanalizaciju, a odatle dalje u rijeku, jezero ili more. U mnogim velikim gradovima postoje uređaji koji tu zagađenu vodu prethodno pročiste, jer ona često sadrži mikrobe zaraznih bolesti, pa može da ugrozi okolinu. U otpadnim vodama iz fabrika može biti raznih otrovnih sastojaka, pa i njih treba uništiti prije nego što se voda pusti u slobodan tok, u rijeku ili more.
Stručnjaci za vodovod (inžinjeri, arhitekti) daju nacrte i planove za izgradnju vodovoda, drugi se staraju o održavanju vodovodnih uređaja i redovnom snabdjevanju stanovništva zdravom i čistom vodom, a stručni instalateri otklanjaju kvarove na vodovodnoj mreži i na vodovodnim uređajima.
Moja Enciklopedija
No comments:
Post a Comment